ZA DOSTOJANSTVEN ŽIVOT NIŠTA NIJE MNOGO! - SVJETSKI DAN BESKUĆNIKA, 10.10.2023.

1999. i 2000. godine u Osijeku i Splitu su otvorena prva Prihvatilišta za beskućnike uz nekoliko postojećih prihvatilišta za odrasle i nemoćne u Zagrebu. U to vrijeme u našim gradovima sve je više ljudi koji borave na ulicama i javnim površinama, što je velikim dijelom bila posljedica događanja tijekom Domovinskog rata (prognanici, izbjeglice i sl.)

Jedanaest godina nakon, beskućnici kao socijalna kategorija spominju se po prvi put u Zakonu o socijalnoj skrbi dok problematika postaje sve kompleksnija, a svi veći gradovi već imaju otvorena prihvatilišta ili prenoćišta u svojim sredinama.

Nakon svih godina kontinuiranog rada uz povremenu podršku, možemo biti zadovoljni što u problematici beskućništva nismo na razini ostalih europskih i svjetskih država i što se stav građana prema beskućnicima i beskućništvu uvelike promijenio. Do promjena je došlo ponajviše zahvaljujući pojedincima i pojedinim organizacijama koji su svoje snage i znanje posvetili tome.

Na ulicama danas većinom borave ljudi s izraženim problemima ovisnosti, poteškoćama mentalnog zdravlja i ljudi koji teško prihvaćaju pravila boravka u prihvatilištima i prenoćištima, a ta pravila jednostavno moraju postojati zbog suživota 20, 30 čak i 100 ljudi. Još uvijek nemamo adekvatan protokol o načinu zbrinjavanja ljudi koji odbijaju pomoć i u takvim situacijama su nemoćni i policija i zdravstveni i socijalni djelatnici, kao i organizacije koje se bave tom problematikom.

Prenoćišta su nužna za ljude koji borave na ulici, ali isključivo kao „prva pomoć“ u kriznim situacijama. S druge strane, današnja Prihvatilišta nisu najbolje rješenje za sve kompleksnije potrebe ljudi

smještenih u njima. Zbog nedostatka primjerenog oblika skrbi ili manjka kapaciteta, Prihvatilišta su često alternativa smještaju u Domovima za starije i nemoćne ili ustanovama za zbrinjavanje osoba s mentalnim poteškoćama.

Organizirano stanovanje je najvažniji i najbolji oblik skrbi! S obzirom na cijene nekretnina, podstanarstva te turizam sve je teže osigurati stanove, a upravo je stambeno zbrinjavanje temelj

socijalnog uključivanja. „Housing First“ je jedini kvalitetni oblik rada s ljudima koji žele, ali ne uspijevaju napraviti važne promjene u životu. Pružanje doma je prvi i temeljni korak koji omogućuje

ljudima rješavanje socijalnih i zdravstvenih problema.

Beskućništvo u Hrvatskoj je na prekretnici. Zajedničkim trudom i promišljanjem možemo ga svesti na minimum. Potrebno je nekoliko dobrih protokola i odluka, izmjena zastarjelih zakonskih okvira, dobra stambena strategija i strategija borbe protiv beskućništva.

Zvuči mnogo?! Za dostojanstven život ništa nije mnogo!